Þeóf-sceaþa
Słownik Anglo-Saski Staroangielski Boswortha i Tollera - þeóf-sceaþa
Zgodnie ze Słownikiem Staroangielskim:
an;
- þeóf-sceaþa
- m. A robber; latro :-- Sé bið þeófsceaþa, Lch. iii. 158, 12. [See note to the passage, and cf.: Hé is þeóf and sceaða, Jn. 10, 1.] þeof-sceaþa